U studenome prošle godine u Izložbenom salonu Muzeja Međimurja Čakovec otvorena je izložba koja je u fokus stavila umjetnost žena - One, Izbor djela autorica iz fundusa Likovne galerije.

Zastupljenost autorica u djelovanju Likovne galerije u prosjeku se kreće oko 30%. Taj se omjer očituje u više segmenata - u fundusu žene čine 34% od nešto manje od 200 zastupljenih autora, dok u stalnom postavu udio žena iznosi 37%. Kada je riječ o samostalnim izložbama, taj je postotak niži te iznosi 24%. Radovi odabranih 26 autorica obuhvaćaju slike, grafike, skulpture i tapiserije te pokazuju kako one, unatoč još uvijek čestim izazovima, oblikuju svoju umjetnost različitu po pristupu, tematskim interesima i tehnikama.

Iako izložba okuplja različite medije i pri ulasku u Izložbeni salon na prvi pogled dominiraju tapiserije postavljene u prostor te slike i grafike istaknute panelima, skulpturalni radovi postaju nositelji dinamike u prostoru. Između slika, grafika i tapiserija stvaraju dubinu i unose pokret u izložbeni prostor, a njihova prisutnost ne samo da razbija plošnost zida i ujednačen ritam razgledavanja već stvara i dijalog s ostalim radovima.

Kako gledati skulpturu?

Skulptura je trodimenzionalna forma nastala kao sredstvo umjetničkog izražavanja, koja istražuje oblik, prostor i materijal. Izrađuje se modeliranjem, klesanjem, lijevanjem ili sastavljanjem, a materijali mogu biti vrlo različiti - od kamena, drva i bronce do gline, metala, tekstila ili industrijskih i pronađenih materijala. Skulptura može biti samostalni objekt, dio arhitekture ili prostora, figurativna ili apstraktna, monumentalna ili malih dimenzija.

Za razliku od slike, koja se promatra uglavnom frontalno, skulptura se doživljava sa svih strana - promatrač može kružiti oko nje, sagledavati različite kutove i otkrivati promjene odnosa oblika, prostora i svjetla, dok materijal i tekstura dodatno oblikuju doživljaj djela.

One i kiparstvo

Skulpture Borke Avramove, Vesne Bašljan Martinjak, Nikoline Ivezić, Ksenije Kantoci, Priske Kulčar, Vesne Osojnički, Danijele Pičuljan i Sanje Sašo predstavljene su na izložbi kroz različite materijale i pristupe trodimenzionalnom obliku.

Skulpture Supružnici i Bizon Borke Avramove obilježava stilizacija, odnosno pojednostavljivanje prirodnih oblika na osnovne forme bez detalja. Kao predvodnica modernističkih tendencija, Avramova u Supružnicima čistim i reduciranim oblikom jasno izražava temeljne karakteristike svojega stvaralaštva. Pojednostavljenje je još izraženije u Bizonu, gdje vodi prema snažnijem apstraktnom dojmu.

Stilizaciju koristi i Vesna Bašljan Martinjak u skulpturi Bik. Fizičke karakteristike životinje tek su naznačene, dok zatvorena, kompaktna forma, unatoč malim dimenzijama, djeluje monumentalno. Motiv bika obrađuju i Nikolina Ivezić i Sanja Sašo. Potpuno različite u svojem izričaju, svaka je ostvarila vlastitu verziju motiva koji u umjetnosti često simbolizira borbu, moć, tradiciju, seksualnost ili muškost. Ivezić stvara skulpturu Iznenađenje povezanu s pop-art estetikom, dok Bik Sanje Sašo prikazuje prozračnu skulpturu od žice koja ostavlja dojam crteža u prostoru.

Organsku teksturu drveta posebno je osjećala Ksenija Kantoci, čije skulpture odlikuju jasnoća oblika i snaga proizašla iz jednostavne forme. U drvu oblikovana Sjedeća figura djeluje smirenije; sirova površina čuva autentičnost materijala i naglašava neposrednost umjetničkog procesa, pridonoseći izražajnosti djela. Istim pristupom oblikovana, ali dinamičnija i izlivena u betonu, je skulptura Kompozicija.

Priska Kulčar jedna je od autorica koja je obilježila kulturni razvoj grada Čakovca. Njezini radovi filozofska su, višedimenzionalna djela kroz koja gledatelja upućuje na promišljanje, često upotpunjena simbolima ili slovima. Taj je trenutak prisutan i na njezinom trodimenzionalnom radu Galge, gdje na platnu koje visi stoji natpis Dementia senilis s jedne i Dementia praecox s druge strane. U kombinaciji s nazivom koji priziva motiv kazne, kraja ili javne osude, skulpturu možemo doživjeti kao metaforu za mentalnu smrt ili gubitak identiteta.

Vesna Osojnički predstavljena je skulpturom Nagib. Keramika i drvo u napetoj točki izbačene su iz vertikalnog položaja, ali ipak ostaju u ravnoteži. Upravo iz te napetosti između pada i stabilnosti proizlazi snaga skulpture, koja postaje simbol ravnoteže u nesigurnosti.

Skulptura Rascjep Danijele Pičuljan spaja kontrastne materijale, šamot i vunenu pređu, naglašavajući tenziju između tvrdog i mekog, racionalnog i emotivnog. Preplitanjem materijala stvara se prostor u kojem je moguća transformacija, a ne samo fizičko razdvajanje.

Različiti materijali i pristupi, od keramike i drva do metala i tekstila, pokazuju raznolikost i snagu skulptura ovih autorica, od intimnih formi do monumentalnih, figurativnih i apstraktnih djela.

Izložba ostaje otvorena do 1. ožujka i može se razgledati u radno vrijeme muzeja.

Marta Horvat, kustosica likovnih zbirki