Vjerujem da ste svi koji ovo čitate u životu posjetili neki muzej ili galeriju. Kao posjetitelja su vas dočekali predmeti izloženi u nekom prostoru popraćeni tekstovima, a često i multimedijom. To što u tom trenutku svi mi kao posjetitelji vidimo samo je vrh sante leda, odnosno muzejskog posla.

Jeste li se ikad zapitali koja je razlika između muzeja, interpretacijskih centara ili centara za posjetitelje?

Muzej

Muzej je neprofitna i javna institucija koja prikuplja predmete od značaja za područje na kojem djeluje. Rad muzeja reguliran je nacionalnim zakonima i pripadajućim pravilnicima, mora imati odgovarajući broj stručnog osoblja i zadovoljiti sve potrebne tehničke kriterije, a njegovo poslovanje mora biti javno i transparentno. Mogu biti lokalni, regionalni ili nacionalni u skladu s čime kreiraju svoju politiku sakupljanja predmeta. Osnovna zadaća muzeja je voditi brigu o fundusu (prikupljenim predmetima), voditi propisanu dokumentaciju, provoditi istraživanja i prezentirati javnosti rezultate te osigurati pravilnu i trajnu pohranu predmeta. Predmete izlažu u stalnim postavima ili povremenim izložbama te na temelju njih osmišljavaju edukativne aktivnosti.

Eko-muzej

Unatrag pedesetak godina govori se o pojmu eko-muzeja. „Eko“ u nazivu se ne odnosi na ekologiju kao zaštitu prirode, već na šire shvaćanje tog pojma u smislu svega što tvori okoliš u kojem čovjek živi (habitat). Eko-muzeji su u svojoj biti muzeji zajednice koja zainteresiranima predstavlja svoj način života (npr. sirane u dolini Loire u Francuskoj). Ideja o ovakvim načinima prezentacije baštine lokalne zajednice ili zainteresiranih pojedinaca potekla je iz Francuske te se kao vrlo prijemčiva ideja brzo proširila Europom i izvan nje.

Muzej-atrakcija

Uz muzeje koji su registrirani kao muzeji prema važećim nacionalnim zakonskim propisima, sve više naziv „muzej“ nalazimo u privatnim poduzetničkim poduhvatima. Danas ih je najpravilnije nazivati atrakcijama ili turističkim proizvodima, a neki od primjera su Muzej prekinutih veza, Muzej iluzija ili Muzej čokolade. Muzeji-atrakcije temelje se na atraktivnosti (kako teme, tako i postava) dok je stručna obrada tema uglavnom manje prisutna. To su privatne inicijative te stoga nisu obavezne slijediti muzeološke principe, zadovoljiti propisani tehnički minimum, zapošljavati stručno osoblje, javno predočiti financijsko poslovanje. U odnosu na muzeju, lakše nastaju i brže propadaju s obzirom na interes javnosti za njihovu temu.

Interpretacijski centar

Interpretacijski centri (IC) obično su posvećeni jednoj temi, a predstavljaju je, prije svega, uz pomoć interpretacijskih tekstova i multimedije. IC-e po svojoj naravi ne prikupljaju građu za izlaganje, a ukoliko je prilikom rada na postavu prikupe njihova obrada i pitanje vlasništva redovito ostaje visjeti u zraku.

Uspješnost i održivost IC-ova ovisni su o uključenosti lokalne zajednice i njihove uključenosti, a potom i angažiranosti. Uspješni IC-e počivaju na želji zajednice da predstavi posjetiteljima dio svoje baštine, a članovi zajednice aktivno su uključeni u rad IC-a (redom volonterski). Na žalost, na terenu bilježimo puno veći broj slučajeva u kojima je IC projekt osmišljen od neke institucije ili lokalne samouprave bez suradnje sa zajednicom te je ubrzo po otvorenju uglavnom zatvoren, a njegov potencijal neiskorišten.

Centar za posjetitelje

Centri za posjetitelje (CP) još su više otvoreni ka putnicima namjernicima; bilo da su došli namjerno ili slučajno. Njihova je primarna zadaća pružiti informacije o svemu što se može vidjeti na jednom području, a eventualno naglasiti i podrobnije predstaviti određeni segment baštine, te zadovoljiti elementarne turističke potrebe (parkiralište, sanitarni čvor, promotivni materijali, suvenirnica). Kao jednu vrstu PC-a možemo smatrati i poučne staze na otvorenom. Dobar primjer PC-a je „Med dvemi vodami“ u Križovcu posvećen prirodnoj baštini Međimurja.

IC-e i CP-i ne moraju imati stručno muzejsko osoblje ni zadovoljavati minimalne uvjete propisane nacionalnim pravilnicima za muzeje. Uglavnom su financirani sredstvima županijske i lokalne samouprave te su redovito smješteni u turistički slabije razvijenima lokalnim sredinama.

Janja Kovač, viši kustos Etnografskog odjela