Lili Csáki – mađarska epizoda

Lili Legenstein od malena je pokazivala izvanredan osjećaj za ritam i interes za glazbu. Sa četiri je godine počela nastupati kao mala plesačica, a sa šest je počela učiti svirati klavir.

Kao devetogodišnjakinju 1932. godine roditelji su upisali Lili u treći razred osnovne škole u Budimpešti i smjestili je kod daljnje rodbine. Jedno vrijeme stanovala je s nekoliko godina starijom Livijom Hahn s kojom ju vežu prijateljstvo i rodbinske veze iz Murske Sobote.

Uz obavezno školovanje Lili je u Budimpešti imala privatnu učiteljicu klavira, uzimala je satove pjevanja te je pohađala baletnu akademiju V. G. Troyanoff gdje je uz klasični balet učila akrobatiku na parteru, karakterne plesove te step. Pune četiri godine marljivo je vježbala i upijala sve što se o plesu treba znati.

Upravo ju je strast prema stepu izdvajala od ostalih učenica baletne akademije. Divila se hollywoodskim glumcima kao što su Ginger Rogers, Fred Astair i Gene Kelly te je pokušavala imitirati njihove pokrete, ali je postavljala i vlastite varijacije na temu.
Lili je u to vrijeme smatrana jednom od najboljih step-plesačica u Budimpešti.

Lili je, osim na školskim produkcijama, svoj napredak pokazivala svaki put kad bi došla na praznike u Čakovec. Ona i Livija su redovito nekoliko puta godišnje nastupale u Čakovcu i Murskoj Soboti, a gostovale su i u susjednom Varaždinu.

Lili je već kao vrlo mlada umjetnica nastupala i u većim kupalištima kao što su Varaždinske Toplice te ljetovalištima kao što su Rab, Novi Vinodolski i Crikvenica.
Dobar dio svojih praznika provodila je s ocem, putujući i nastupajući. Ambiciozan i vrlo sposoban Geza vjerovao je u svoju kćer te je činio sve kako bi joj pomogao probiti se u svijetu umjetnosti.

Nakon baletne akademije upisala je Državnu glumačku školu koju je uspješno završila 17. lipnja 1942. pod umjetničkim imenom Lili Čaki (mađ. Csáki) koje je odabrala u spomen Čakovcu.
Već je 1942. na trećoj godini dobila jednu od glavnih uloga u predstavi Diák szerelem (Đačka ljubav) u Velikom operetnom teatru, a u sezoni 1943./44. angažirao ju je ravnatelj kazališta Erzsébetvárosi, Józsefvárosi i Óbudai Kisfaludy, Mihály Erdély, poznati mađarski skladatelj opereta.

Usprkos ratu Lili Legenstein je nakratko, nakon višegodišnjega učenja i truda, kao mlada glumica u Budimpešti, velegradu bogatom kulturnim životom te mnoštvom kazališta, kina i poznatih umjetnika, živjela svoj san.