Drugi svjetski rat

Rat i promjena svakodnevice
Drugi svjetski rat u Međimurju započeo je 6. travnja 1941. njemačkim mitraljiranjem Čakovca iz zraka u sklopu napada na Kraljevinu Jugoslaviju, a već je sutradan njemačka vojska ušla u Međimurje. Mađarska je vojska preuzela Međimurje 16. travnja 1941. i usprkos sveobuhvatnoj mađarizaciji koja je nastupila odmah nakon dolaska Mađara, Horthyjev režim bio je jedan od blažih u nacističkoj Europi, pa su tako i ukupne prilike u Međimurju do 1943. godine bile bolje nego u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

No, opravdani strah zbog događaja u Europi i zakona koji su ograničavali prava Židova nagnali su i prije rata Gezu Legensteina da se u rujnu 1939. vrati Katoličkoj crkvi koju je ranije napustio, a Elizabetu da napusti židovsku vjeru i krsti se u Evangeličkoj crkvenoj općini Lendava u listopadu 1940. godine.

Mađarska je vlast uz suradnju domaćih Mađara i mađarona, među ostalim, različitim manifestacijama pokušavala pokazati mađarski karakter Međimurja. U povorke, ali i kao gledatelje koji su promatrali te povorke, s natpisima i mađarskim zastavama uključivali su veliki broj ljudi sa sela te kolektivno radnike čakovečkih tvornica pod prijetnjom otkaza. Na fotografijama koje prikazuju te povorke naročito je uočljiv velik broj žena, djevojaka i djevojčica u mađarskim narodnim nošnjama.

Geza Legenstein bio je član međimurskoga odbora stranke Mađarska stranka života (Magyar elet part – MEP) u čakovečkom kotaru odmah od početka njezine organizacije u Međimurju i Kavana Royal je vjerojatno normalno funkcionirala do početka 1944. godine.

Progoni i ratna stradanja
Iako je progon obitelji Legenstein započeo nakon njemačke okupacije Mađarske u ožujku 1944., problemi za obitelj zbog židovskoga podrijetla Elizabete Legenstein počeli su zaoštravanjem zakonskih ograničenja vezanih uz prava Židova već krajem 1942. godine.
Elizabeta je morala dokazivati da je napustila židovsku vjeru i pristupila Evangeličkoj crkvi prije 1939. godine, a Lili kako bi zadržala posao u budimpeštanskom kazalištu da se ona prema važećim zakonima ne smatra Židovkom.

Gezu Legensteina uhitili su mađarski žandari pod optužbom da je surađivao s partizanima 4. studenoga 1944. godine. Deportiran je u Mađarsku te nakon toga u koncentracijski logor u Hernbrucku u Njemačkoj do 2. svibnja 1945. kad ga je oslobodila američka vojska.
Elizabeta Legenstein uhićena je u prosincu 1944., a Lili u siječnju 1945. i obje su zadržane u jednom od najozloglašenijih mađarskih logora Sárvaru do proljeća kad ih je oslobodila sovjetska vojska.
Ladislav Legenstein, kako bi izbjegao logor, prijavio se s nepunih 18 godina u mađarsku vojsku i bio na prvoj crti bojišnice u Mađarskoj gdje je prešao na sovjetsku stranu. U Međimurje se vratio s bugarskom vojskom u travnju 1945. godine.

Posljedice rata
Njemačko zapovjedništvo mjesta u siječnju 1945. godine naredilo je da se Kavana isprazni kako bi se tu smjestila vojna bolnica. Stvari iz Kavane su spremljene u jednom skladištu koje je kasnije, kao i njihov stan, opljačkano.

Nakon što je saveznička bomba krajem rata pogodila njihovu kuću, obitelj Legenstein je živjela u stanu koji su dobili na korištenje u Granerovoj zgradi preko puta hotela Zrinski gdje su živjeli i nakon povratka iz logora.
Nakon rata Kavana je konfiscirana i Legensteini su počeli iznova graditi svoj život od temelja.