Kad je Stjepan Jurak pred oko dvadesetak godina u Donjem Vidovcu na mjesnom groblju kopao grobnu jamu, nije ni slutio da će pronaći arheološki nalaz star oko tisuću šesto godina. Budući da je na istom mjestu već ranije otkrivena protutenkovska granata – otkrivši nepoznati metalni predmet – posumjao je da se radi o eksplozivnoj napravi. Međutim, nakon dolaska policijskih djelatnika uz sve mjere opreza iz zemlje je "izvučen" prekrasan srebrni vrč.

Nakon pronalaska arheološki je nalaz ustupljen Muzeju Međimurja Čakovec u trajno vlasništvo, a analizom arheologa ustanovljeno je kako se radi o kasnoantičkom rimskom vrču, visoke umjetničke kvalitete. Luksuzan i rijedak predmet kao što je vrč iz Donjega Vidovca svrstava se u rang vrhunskih arheoloških nalaza, a prema obliku i načinu izrade vrlo je sličan primjercima vrčeva bajoslovno vrijednog Seusovog blaga – najljepšega rimskog skupnog nalaza – čijih je četrnaest primjeraka srebrnoga posuđa procijenjeno na čak 100 milijuna funti. Slične su primjerke srebrnoga stolnog posuđa koristili imućni pripadnici civilne i vojne elite Rimskoga Carstva prilikom svečanih gozbi. Uz uporabnu i ukrasnu funkciju, takvi su predmeti ujedno isticali socijalni položaj i bogatstvo domaćina.

Glavna je nedoumica arheologa kod pronalaska slučajnih arheoloških nalaza, krije li mjesto pronalaska arheološko nalazište s više sličnih nalaza. Tako su na položaju groblja nedugo nakon značajnoga otkrića, organizirana arheološka iskopavanja koja nisu potvrdila postojanje kulturnoga ili arheološkoga sloja.

Pitanje je dakle, kako je vrč dospio u Donji Vidovec? Temeljem rezultata anketiranja mještana i pregleda povijesnih podataka – pretpostavljamo tijekom završetka Drugoga svjetskog rata. Naime, s obzirom da je smješteno na najvišoj koti pogodnojza obranu, područje su današnjega mjesnoga groblja presijecali vojni rovovi. Naša je pretpostavka stoga, da je vrč ukraden tijekom spomenutih nemirnih ratnih vremena i stjecajem okolnosti "zaglavio" u rovu na tzv. Starom groblju. To potvrđuje i velika dubina pronalaska od oko 180 cm, što je rijetko slučaj kod arheoloških nalaza otkrivenih unutar stratigrafskoga konteksta.

Srebrni vrč neprocjenjive vrijednosti, zaštićeno je kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a kao dio muzejske Zbirke antičke građe predstavlja jedan od najvrijednijih predmeta iz fundusa našega Muzeja.

autorica teksta: Branka Marciuš
autor fotografije: Andrej Švoger