Tijekom jeseni 2014. g. u sklopu programa sustavnih arheoloških istraživanja utvrde Staroga grada Čakovca, čija je voditeljica Branka Marciuš, kustosica Muzeja Međimurja Čakovec, organizirana su geofizička istraživanja na položaju nekadašnjih jugoistočnih i jugozapadnih bedema. Geofizičke radove izvodila je tvrtka Gearh, a voditelj je istraživanja bio doc. dr. Branko Mušič. Spomenuti program u cijelosti je financiralo Ministarstvo kulture RH.

Predmet prvih arheoloških istraživanja kompleksa Staroga grada bili su zapadni i južni bastion 1966. g. Tek dvadeset godina kasnije istraživanja su utvrde nastavljena na istom položaju južnog bastiona i nekadašnjih jugozapadnih bedema. Manja pokusna istraživanja sjeveroistočnog bastiona i bedema provedena su 1989., a iste godine djelomično je istraživan ulazni bastion i temelji barokne kuće. Sondiranje pomoćne zgrade – na spoju sjeverozapadnog i ulaznog bastiona – i sjeveroistočnog dvorišta utvrde organizirano je početkom 90-ih, dok su tijekom 1992. i 1993. g. provedena dosad najopsežnija istraživanja utvrde, ona unutar prostora ulaznog bastiona. Manja istraživanja jugozapadnog i sjeverozapadnog dvorišta utvrde provedena su 2005., a program sustavih istraživanja započinje ponovo 2013. g.

Stari grad Čakovec je utvrda nizinskog tipa, peterokutne forme, s ugaonim bastionima i predstavlja srednjovjekovni wasserburg moderniziran i preoblikovan u renesansi. Povijesni izvori iz 14. stoljeća prvi spominju čakovečki Stari grad kao ˝castrum Chaktornya˝, a graditeljski razvoj i izgled grada tijekom kasnog srednjega vijeka relativno je nepoznat, sve do vremena kada vlasnicima grada postaje obitelj Ernušt. Pretpostavlja se da je osnovu fortifikacijskog sustava iz doba Ernušta činio osmerokutni oblik bedema, sa polukružnim kulama na uglovima, dok je na mjestu današnjeg glavnog ulaznog bastiona arheološkim istraživanjima utvrđeno postojanje dviju srednjovjekovnih četverokutnih kula i konstrukcije s pokretnim mostom.

Od sredine 16. st. vlasnik je grada Nikola IV. Zrinski, koji modernizira utvrdu. Na sjevernom, istočnom i južnom uglu bedema, polukružne kule zamjenjuje bastionima, a na mjestu dviju četverokutnih kula nastaje ulazni bastion. Pretpostavlja se kako su na mjestu zapadnog bastiona i jugozapadnih bedema, za vladavine Nikole IV. i dalje postojali srednjovjekovni bedemi sa polukružnim kulama. Ponovna pregradnja utvrde planirana je za Nikole VII. Zrinskog, međutim stjecajem okolnosti nikad nije dovršena, a jedini izvedeni radovi bila je izgradnja izduženog poligonalnog zapadnog bastiona.

Godine 1688. putopisac Sigmund Trauttmansdorf spominje loše bedeme, a 1720. g. za novih vlasnika grofova Althan, spominju se zapušteni obrambeni objekti, koji zbog prestanka ratne opasnosti gube svoju prvobitnu funkciju. Razgradnja jugozapadnih i jugoistočnih bedema započela je sredinom 18. st. nakon velikog potresa, a preostali dijelovi jugozapadnih bedema uklonjeni su prilikom prenamjene palače u tvornicu šećera, tijekom druge polovine 19. st.

Predmet geofizičkih istraživanja provedenih 2014. g. bio je upravo položaj nekadašnjih jugozapadnih i jugoistočnih bedema utvrde staroga grada, s ciljem utvrđivanja njihovog smještaja, dimenzija i očuvanosti.

Na rezultatima georadarske metode kao i metode geoelektričnog otpora je na jugoistočnom potezu bedema uz južni rub ceste i parkirališta na travnatoj površini vidljiva jaka linearna anomalija (A) koja ukazuje na ostatke bedema. Iznenađujuće je to, što se ni na rezultatima georadarske metode, ni na rezultatima geoelektričnog kartiranja ovaj smijer ne podudara sa smjerom restauriranog poteza bedema, nego je na rezultatima geofizičkih istraživanja pomaknut malo prema sjeveru. Na ovom području nema drugih geofizičkih anomalija koje bi se moglo nedvojbeno povezati sa fortifikacijom Staroga grada.

Na rezultatima georadarske metode je na jugozapadnom potezu bedema na parkovnoj površini nekoliko jasno prepoznatljivih linija odnosno odsjeka linija kao i površina relativno jačih georadarskih signala. Potrebno je naglasiti, da su na uglavnom svim mjestima jačih georadarskih signala izmjerene i više vrijednosti otpora što znači, da se radi o čvrstim strukturama. Plitko ispod današnje površine utvrđena je isprekidana linija koja se nadovezuje na kružni oblik (C) i nastavlja u smjeru prema jugu. Na rezultatima otpora ova se linija ne prepoznaje, a na rezultatima georadarske metode je jasno vidljiva, ali samo u gornjem sloju. Ne može se negirati ni mogućnost, da je ovaj dio bedema bio drvene konstrukcije, koja se na rezultatima geofizičkih istraživanja ne prepoznaje. Na dubini gdje linearna anomalija nestaje se pojavljuje linearna anomalija (F). Radi se o solidnoj građi od opeke. Najvjerojatnije se radi o ostacima odvodnog kanala iz tvornice koja se nekad nalazila u palači Staroga grada. Ova se pretpostavka temelji uglavnom na smjeru, koji se jako razlikuje od smjera očekivanog za bedem. Na mjestu kružnog oblika u gornjem sloju (C) se na većoj dubini zajedno sa linearnom anomalijom (F) pojavljuje i kompaktni objekt kružnog ili polukružnog tlocrta (C). Djeluje kao nastavak linearne anomalije (F), koja ovdje i završava. Moguće je da se radi o kolektoru na liniji odvodnog kanala iako su moguće i ostale interpretacije, ali se ova na osnovu sadašnjeg poznavanja situacije čini najvjerojatnijom. Na području (D) su bile izmjerene jake anomalije sa georadarskom metodom i geoelektričnim kartiranjem pa je moguće, da su na ovom mjestu sačuvani dijelovi fortifikacije (BM).